Obožavatelji Dieharda "St. Anger 2015" ponovno snimaju Metalličin najneshvaćeniji album

Opsjednut sam hard rock/heavy metal obožavatelj i kolekcionar od ranih 1980-ih. Ako ima dobar gitarski riff i stav, pristajem.

Pa tko su uopće ovi dečki?

Momci koji stoje iza # STANGER2015 (to je očito službeni naziv za ovaj projekt, hashtag i sve) su Daryl Gardner i Dave Cox i oni potječu iz Birminghama, UK Daryl je član alternativnog metal benda Grace The Skies, dok je Dave u bend pod nazivom Adjust. (Nemojte se osjećati loše ako nikada niste čuli za njih; nisam ni ja.) Višestruko talentirani Daryl izveo je sve gitare, bas i bubnjeve na ponovnom snimanju St. Angera, dok je Dave izveo svi glavni vokali. Sesiju je producirao Daryl's Grace the Skies kolega iz benda Chris Dando, koji je također pridonio pratećim vokalima.

Kao dugogodišnji obožavatelj Metallice koji je apsolutno jebeno MRZIO St. Anger kada je prvi put izašao na ulice 2003., moja prva reakcija kada sam čuo za ovo ponovno snimanje bila je "zašto bi se itko želio truditi pokušavati 'poboljšati 'taj album?" Što se mene tiče, nikakav studijski lak nikako ne bi mogao spasiti pjesme na St. Angeru, koji je i dalje najmanje bitan album Metallice.

Međutim, znatiželja me na kraju nadvladala i nakon što sam otišao na YouTube kako bih ga nekoliko okretao, morao sam odati priznanje zaslugama: ovi su dečki stvarno odradili dobar posao. Iako je ponovno snimanje # STANGER2015 u biti "napomena za notu" "cover verzija" cijelog albuma, produkcija je puno čišća, a budući da su također mudro izrezali dio masnoće koja se ponavlja iz originalnih aranžmana " 2015" zapravo ima 15 minuta kraće od vijugavog originalnog albuma. Drugim riječima, cijela stvar je puno fokusiranije i daleko manje iritantnije iskustvo slušanja od "pravog" albuma St. Anger…što je pravi podvig!

Treba napomenuti da su Daryl i Dave poduzeli ovaj projekt isključivo iz zabave, bez namjere unovčavanja. Za ove pjesme neće biti izdanja CD-a ili digitalnog preuzimanja, a nećete ih pronaći ni na streaming servisima poput Spotifyja; bit će dostupni samo za slušanje putem YouTubea. Video je objavljen na YouTubeu 13. siječnja 2015. i skupio je gotovo 600.000 pregleda u samo nekoliko dana. Recenzije i komentari bili su iznimno pozitivni, a mnogi obožavatelji kažu da im je ova verzija draža od originalne Metallice. Možete me smatrati jednim od tih obožavatelja!

#STANGER2015 Ponovno snimljen cijeli album

Upravljanje bijesom

Kada je prvi put objavljen 2003., St. Ange r je brzo postao album s najžešćim raspravama u Metallicinoj karijeri. Kao što je dokumentarni film Some Kind of Monster (2004.) pokazao, St. Anger je nastao u vrijeme krajnjih previranja unutar Metallice kampa kada su međuljudski odnosi između glazbenika bili na apsolutno najnižem nivou. Basist Jason Newsted napustio je bend 2001., navodeći kao razlog depresivno radno okruženje koje ga je kreativno ugušilo. Gitarist/vokal James Hetfield tada je ušao na rehabilitaciju kako bi se izborio sa svojom ovisnošću o alkoholu usred predprodukcije, ostavljajući bubnjara Larsa Ulricha i gitarista Kirka Hammetta da se šuljaju po studiju kao duo, pitajući se postoji li Metallica uopće. Ukratko, nije im bilo posla ni pokušati napraviti novi album pod takvim okolnostima. Ipak, nakon što je Hetfield pušten s odvikavanja, producent Bob Rock preuzeo je dužnost sviranja bas gitare, a oni su izbacili pjesme koje su postale St. Anger u nizu sve napetijih snimanja koji su ih često zatekli jedno drugome za grlo. Bila je potrebna intervencija rukovodstva benda i redovite terapije sa slavnim "trenerom izvođenja" Philom Towleom kako bi pomogli Metallici da skupe svoje osobno znaš-što-što dovoljno da dovrše album, a zatim odu na turneju kako bi ga podržali (s novim basistom Robert Trujillo, koji je angažiran nakon što je snimljen St. Anger, u vuči).

Metallica - "St. Anger" (2003.)

Poslušajte original:

Moje iskustvo "bijesa".

Prije objavljivanja St. Angera u lipnju 2003., sjećam se da sam slušao MTV za svjetsku premijeru glazbenog videa naslovne pjesme i pomislio da to zasigurno nije najbolja stvar koju sam ikada čuo od Metallice, ali agresivni riffing pokazao obećanje. Moj fanatizam u Metallici ionako je bio na nizbrdici većim dijelom prethodnog desetljeća pa sam pokušavao zadržati svoja očekivanja niskim, nadajući se da ću biti ugodno iznenađen.

…kako se ispostavilo, nisam ih držao dovoljno nisko, jer kad sam konačno dobio kopiju CD-a u, St. Anger je bio prokleto neslušan. To nisu bile "pjesme", bile su neuredne, nedovoljno proizvedene stvari koje su naizgled bačene u blender, a zatim napola nanizane u Pro-Toolsu. Ovo čak nije zvučalo kao da su članovi benda ikada bili zajedno u istoj hemisferi, a još manje u istom studiju za snimanje, u bilo kojem trenutku tijekom stvaranja albuma. Produkcija Boba Rocka zvučala je poput jeftine demo kasete, a zvuk bubnja Larsa Ulricha (koji zvuči kao da drvenom žlicom lupa po loncima i tavama) brzo je nakon samo nekoliko pjesama postigao kvalitetu Kineske vodene torture. Proveo sam otprilike tjedan dana ponovno igrajući St. Anger i nadajući se da će na kraju "kliknuti", prije nego što sam konačno odustao i priznao da tučem mrtvog konja. Napisao sam oštru recenziju diska za e-zine svog prijatelja (gdje sam smatrao da je CD "smrdio kao ribarnica sredinom srpnja" - jao, to će im pokazati!) i proglasio se da sam službeno završio s tim. Metallica. Moj dobar prijatelj, koji je odugovlačio s kupnjom CD-a dok nije imao priliku čuti moje mišljenje o njemu, pitao me mogu li mu snimiti kopiju diska, a ja sam rekao: "Znaš što ? Jebi ga, možeš IMATI prokletu stvar", i poslao mu je u Teksas, gdje pretpostavljam da sada stoji na polici kod njega i skuplja prašinu. (haha)

To je bilo prije više od petnaest godina i to je bio zadnji put da sam bilo kojoj pjesmi iz St. Angera dao vrijeme dana… sve dok nije došao #STANGER2015!

Trailer dokumentarnog filma "Neko čudovište" (2004.):

Nemojte me krivo shvatiti, snimka # ST.ANGER2015 nije u potpunosti promijenila moje mišljenje o toliko ogorčenom albumu. Još uvijek je nekakav nered, ali barem u ovom obliku je više slušan, manje antagonizirajući nered. Još uvijek postoje neke pjesme koje su potpuno slabe, poput "Shoot Me Again" i glupe "Sweet Amber" ("kako su slatke yoooooooouu?"), ali čak i ove imaju koristi od Darylovog i Daveovog novog slikanja. Najvažnija razlika između Angera iz 2003. i 2015. je zvuk bubnja - na ST. ANGER 2015 zvuče kao pravi bubnjevi, dok su na originalnom albumu zvučali kao da Lars Ulrich nasumično puca iz BB pištolja u limenku za kavu. Također moram dati rekvizite Daveu za njegov nevjerojatan vokalni rad u stilu Hetfielda. Ozbiljno, da ste ovo odsvirali za povremene slušatelje Metallice i niste im rekli da to nije James, sumnjam da bi primijetili bilo kakvu razliku. Naravno, očišćena produkcija čini nekoliko pjesama St. Angera koje sam zapravo *radio* nekako kao nekada - naime "Frantic", naslovna pjesma, "Invisible Kid" i "Some Kind of Monster" - zvuče još bolje.

U zadnja tri dana vjerojatno sam slušao ST. ANGER 2015. više nego ikada prije slušao originalni album, i to je najveća pohvala koju mu mogu dati. Pitam se jesu li to čuli dečki iz Metallice, jer bi bilo zanimljivo čuti njihove dojmove o ovom obožavateljskom hommageu. Bravo momci!!

Komentari

Gledaj, bit ću iskren, 01. kolovoza 2018:

Ja sam obožavatelj Megadetha i ne mogu podnijeti bazne emocije koje se nalaze u Metallici. Poštujem Metallicu, ali mislim da su se ulijenili od Metallice (1991.). Njihov raspored izdavanja, u prosjeku oko 1 u 6 godina u modernom vremenskom okviru, jednostavno je srednji prst obožavateljima.

Od Spindittyja

Jedini album Metallice koji mogu podnijeti s više od 2-3 pjesme je St. Anger. nemam pojma zašto. Možda zato što ne zvuči baš kao Metallica, možda zato što je tako emocionalno iskren i kaotičan. Možda je to kanta za smeće. ne znam.

Hvala vam što ste slušali moj TED govor.

Keith Abt (autor) iz The Garden State 16. lipnja 2015.:

Bok Jeff… da, ovi dečki su se stvarno poboljšali u odnosu na original. Pretpostavljam da je stara izreka pogrešna… *možeš* izglancati govno! (haha)

Jeff Rutter 16. lipnja 2015.:

Nakon što sam čuo pjesmu St. Anger i (nedostatak) produkcije i apsolutno užasnu zamku (što je najglasnija stvar na albumu za koju pretpostavljam), nikad se nisam potrudio poslušati išta drugo s ovog albuma.

Kad čujem ovu verziju po prvi put, shvaćam da je potencijal ovog albuma mogao biti jebeno strašan. Od svih albuma Metallice koje sam slušao (i "sve sam ih čuo" - vidite što sam tamo napravio? -) ovaj je imao neke ubojite hookove i rifove različite od "uobičajenog" metallica materijala. Mislim da je (ova verzija) "My World" moja nova omiljena pjesma metallice. Bojim se čuti njegovu originalnu verziju jer se bojim da će mi i ova verzija biti mrska.

Konačno, ovo je prvi put da čujem nešto s ovog albuma osim pjesme St. Anger. Kakva šteta… ovaj album bi mogao stvarno razbiti.

Keith Abt (autor) iz The Garden State 7. travnja 2015.:

Bok Snakesmum – mislim da nismo sami u našoj nesklonosti St. Angeru – obožavatelji benda ga uglavnom mrze, haha.

…iako je njegov rang vjerojatno porastao za nekoliko stupnjeva nakon što je Metallica napravila "LuLu", njihovu katastrofalnu suradnju s pokojnim Louom Reedom, prije nekoliko godina… "Wow, St. Anger ne zvuči tako loše pored ove stvari!" (haha)

Snakesmum dana 06. travnja 2015.:

Dobro je naći nekoga tko nije volio St Anger. Moj primjerak stoji na polici i skuplja prašinu - mrzio sam cijelu stvar.

Keith Abt (autor) iz The Garden State 30. ožujka 2015.:

Bok, darkprince -- prodao sam svoj primjerak "St. Anger" prije mnogo godina pa ga nisam čuo otkad je bilo novo izdanje. Zvuk bubnja bio je tako prokleto iritantan da je nadjačao sve ostalo. To je bila glavna stvar koju mi ​​se svidjelo kod ovog ponovnog snimanja, bubnjevi zapravo zvuče kao pravi bubnjevi, a ne da netko lupa po loncima i tavama, haha.

darkprinceofjazz 30. ožujka 2015.:

Odlučio sam dati još jednom originalu. Ne zvuči tako loše koliko se sjećam, također je thrash element također mnogo zastupljeniji nego što se sjećam. Jasno se sjećam tog malog bubnja koji me tada izluđivao, i još uvijek se događa. Mislim da me je odvratila pretencioznost albuma, bez sola! Osjećao sam se opljačkano što nisam čuo te fantastično bluesom natopljene Hammetove solo.

Volim eksperimentiranje i čak sam prihvatio komercijalnije stvari Load Reload, koje zvuči prilično dobro 20 godina kasnije, smiješno koliko bendova danas zvuči u tom stilu.

Pitam se bi li Lars razmislio o ponovnom snimanju bubnjeva ili o ponovnom snimanju bubnjeva? Jednostavno ne mogu zaobići taj užasan zvuk.

Keith Abt (autor) iz The Garden State 16. veljače 2015.:

Bok Sparkster - da, ovo je bila prilično zgodna ideja. Razumijem da su dečki koji su preradili album čuli iz Metallice kampa i da su dobili palac gore za njihov naporan rad, to mora biti super.

Marc Hubs iz Ujedinjenog Kraljevstva 16. veljače 2015.:

Nisam shvaćao da je to učinjeno. Postoji nekoliko albuma s kojima ne bih imao ništa protiv da to napravim (i razmišljao sam o tome, ali zapravo nema smisla).

Keith Abt (autor) iz The Garden State 21. siječnja 2015.:

Cool, Lady G. -- ako ste pogledali re-do "St. Anger", što ste mislili?

Debra Allen sa West By God 21. siječnja 2015.:

Dobar centar o bendu koji često slušam. Najviše volim pjesme s Crnog albuma. Nothing Else Matters me zadržalo da prolazim i nakon mog razvoda, a onda mi se sviđaju i Enter Sandman, Unforgiven i nekoliko drugih.