Recenzija albuma: Paradigm Drift Michaela Vignole

Karl je dugogodišnji freelancer koji je strastven za glazbu, umjetnost i pisanje.

Michael Vignola američki je skladatelj koji ima dugu karijeru snimajući filmove i televizijske emisije. Njegova je glazba jedinstven pogled na ambijentalni minimalizam, a na svom posljednjem albumu Paradigm Drift istražuje prostraniju stranu synthwavea. Album će biti objavljen 12. kolovoza 2019. U cjelini, Paradigm Drift vodi slušatelje na putovanje kroz uskovitlane krakove galaksija, u guste oblake zvjezdanih stvari i preko crne praznine svemira.

Recenzija Paradigm Drift Michaela Vignole

Paradigm Drift kombinira delikatne i kristalne odlomke s temeljnim osjećajem slutnje i tame. Postoje ambijentalni trenuci i trenuci u kojima slušanje dobije osjećaj da su na letjelici koja juri kroz duboki svemir, pokraj velikih zvjezdanih polja i maglica. Na nekim stazama postoji osjećaj rastuće nade, ali na drugima se ta nada rastvara u potpuno mračniji i neugodniji osjećaj.

"Drift paradigme"

Naslovna pjesma oslikava spacesynth prirodu albuma. Započinje nježnim, toplim ispiranjem sintetizatora koji se uzdižu nad udarcima bubnja. Ispod početne topline, u glazbu se počinje uvlačiti kvaliteta slutnje. Imao sam osjećaj da sam putnik u međugalaktičkoj letjelici koja se probija pored velikih zvjezdanih struktura, jureći kroz prazninu svemira. Isprva postoji uzbuđenje, ali počinje se topiti u svojevrsni strah do kraja staze.

"Prolazak vremena"

"Timelapse", druga pjesma na albumu, počinje dubokim šumnim basom i okružuje ga tapiserijom odjekujućih, lebdećih zvukova. Oscilirajuća, treperava melodija dolazi i lebdi iznad te zvučne tapiserije. U mom umu, stvorio je živopisnu sliku promatranja objekta koji kruži kroz prazninu prostora, posebno kada se bubnjevi aktiviraju i dodaju propulzivnu kvalitetu glazbi.

"Nestanak"

Na "Disappearing", Vignola plete nježnu melodiju preko i kroz pozadinu sintetičkih zvukova i nejasnih glasova koji tiho žubore. Ima pravi talent za stvaranje uzbudljivih melodija koje su prožete osjećajem melankolije. Za mene ova pjesma priziva misli o tome kako su naši životi u procesu nestajanja (htjeli mi to ili ne).

Od Spindittyja

"Savijanje gravitacije"

Michael Vignola je najminimalniji na "Bending Gravity". Tamno struganje na violončelu kojim počinje pjesma prati zvučna kulisa koja uz samo nekoliko osnovnih elemenata uspijeva dočarati bezzračnu tamu i nezamislivu prazninu prostora. Bio sam zapanjen načinom na koji se tako malo elemenata kombinira da stvori takvo bogatstvo.

"Terminal jedan"

"Terminal One" dočarava sliku letjelice koja se kreće prema svom konačnom terminalu. Beat pokreće cijelu stazu naprijed i sintetičke linije počinju nježno, a zatim se otvaraju u nešto daleko veće. To održava energiju dok se staza gura do kraja.

"Pad na nulu"

Ponavljajući synth arpeggio u pozadini "Falling to Zero" lebdi preko prostranog prostora. Zvuk kompjutorskog "bleep" započinje pjesmu, a zatim se više sintisajzera pojavljuje na vrhu. To je poput satelita koji prenosi signal dok kruži. U ovoj pjesmi postoji nježnost, ali ispod postoji onaj isti osjećaj rastuće tame koji prožima mnoge druge pjesme na ovom albumu. Kontrast ove svjetlucave zvučne kulise koja se uzdiže nad strašnim dubinama ponovno dočarava snažne slike svemira.

"Looper"

Čini se da zvuk koji započinje pjesmu "Looper" putuje na veliku udaljenost. Polako, dron se počinje dizati ispod tih zvukova odjeka i nastavlja rasti u intenzitetu, postajući sve rasprostranjeniji. To je teška, mračna buka. Polako se počinje pojavljivati ​​nježna, kolebljiva linija zvonastih tonova, a zatim se ponovno raspršuje. Kad se vrati, počinje slikati kristalnu zvučnu scenu preko tame koja ga podupire.

Zašto biste trebali poslušati ovaj album!

Za one koji traže prototipne synthwave melodije i ritmove, Paradigm Drift će se pokazati nezadovoljavajućim. Međutim, kada je riječ o guranju žanra naprijed (kao što to uvijek čine najbolji zagovornici bilo kojeg žanra), Michael Vignola je uspio. Vignola uspijeva isplesti sintetičku tapiseriju punu dubine i nijansi. Pjesme s bubnjevima imaju propulzivnu energiju i ovdje ima uistinu mračnih trenutaka koji dodaju opipljiv osjećaj naše beznačajnosti u kozmosu. Kada dodate ove nove elemente njegovoj nježnoj marki minimalizma, krajnji rezultat je uvjerljivo putovanje kroz prostor i kroz vrijeme.