Sadržaj:
Karl je dugogodišnji freelancer koji je strastven za glazbu, umjetnost i pisanje.
Pjesma US3r i Jaspera Mitchella "Forever Blue" melankolično je istraživanje nazubljenog terena sjećanja na one do kojih nam je duboko stalo i koji su otišli iz naših života. Pjesma je sva prozračna, lebdeći i lebdeći dok topli, izražajni glas US3r pjeva nježnu, melankoličnu vokalnu melodiju. Tekuća pozadina pruža nježno platno na kojem se stihovi razvijaju i povlače za srce.
Isječci syntha plešu kroz pjesmu, bubnjevi su glatki i laki, a ti pulsevi syntha dobro funkcioniraju iza stihova. Ovo je pjesma koja stvarno klizi uzduž, isprekidana dobrim sintisajzerskim linijama i tim otkucajima srca bubnjeva i basa.
Moram priznati da sam se trgao slušajući ovu pjesmu. Bol, čežnja i osjećaj gubitka jednostavno su me pogodili emocionalnim udarcem. Možda je to zbog nekih osobnih stvari kroz koje trenutno prolazim, ali riječi su me stvarno dirnule. Kad je US3r pjevao: "Ne želim ići/ima toliko toga što želim vidjeti/moram znati/Jesi li ti taj koji me spašava?" Osjetila sam kako su suze krenule.
Potresna bol u mojim prsima nije se smanjila kad se oglasio refren "Zauvijek plavo/Kad te pogledam/Zauvijek plavo/znam da ništa neće trajati vječno". Gubitak je neizbježan u ovom životu, ali to ne čini morati to priznati manje bolno.
Mnogi od nas iskusili su osjećaj duboke melankolije kada razmišljamo o tome da moramo proći kroz život bez nekoga do koga nam je stalo. Reč: “Ne želim izaći iz svog života bez tebe pored mene/Ne želim sići s ovog vlaka ako ne ideš sa mnom” tako je precizno uhvatila te emocije da je poslala bodež u moje srce .
Pretpostavljam da ću osušiti oči i reći vam sve da je Forever Blue stvorio u meni jedan od najjačih emocionalnih odgovora koje sam imao na pjesmu u dugo vremena. Točno je zabilježio onaj osjećaj gubitka i ljubavi koji se ponekad duboko zasiječe u nas i ostavi da plačemo.
Od Spindittyja
