Recenzija Synth albuma: "Percipience" od The Institute 91'

Karl je dugogodišnji freelancer koji je strastven za glazbu, umjetnost i pisanje.

Početni dojmovi

Album Instituta 91’ Percipience pun je kontrasta svjetla i sjene. Postoje pjesme koje u potpunosti otkrivaju dubinu i druge kroz koje se kreću senzualni, emotivni zvukovi saksofona. Postoje trenuci blistavog syntha kao i teškog basa koji kao da se diže iz ponora. Ponekad su izazvani osjećaji puni živčane napetosti, a ponekad postoje melodični trenuci koji podižu. U cjelini, album se razvija i vodi slušatelje na putovanje kroz brojne jedinstvene glazbene krajolike.

Jedna od prolaznih linija na Percipienceu je korištenje punog zvuka saksofona koji se kreće u glazbu. Saksofon ima tako iskren, emotivan i izražajan osjećaj i pomaže dodati više karaktera pjesmama u kojima se koristi. Provlači se kroz glazbu i produbljuje je, dodajući i onaj retro bljesak koji se uklapa točno u zvukove ovog albuma.

Na pjesmama koje imaju mračniji osjećaj, dva su elementa koja mi se ističu na albumu. Prvi je apsolutna težina i dubina basa. Tutnji i reži dolje, osjećajući se prijeteći i sjenovito. Drugi je korištenje visokih, minor ključnih sint linija i arpeggija koji glazbi dodaju napet i nervozan osjećaj. U tandemu, ovi zvukovi stvaraju osjećaj da nešto opasno vreba iza svakog ugla.

Sve melodije koje je The Institute 91’ izradio za Percipience zanimljive su i ispunjavaju svoje uloge u pjesmama. Neki od njih su pozitivniji i energičniji, dok drugi pridonose osjećaju tame i opasnosti dok se vijaju u molskom tonu kroz glazbu. Sve u svemu, albumu daju balans kao i ekspresiju.

Postoji opći osjećaj u vezi s albumom u kojem se zvukovi koriste za stvaranje snažno atmosferske glazbe. Osjećao sam se kao da se u mom umu otvaraju slike na Percipienceu. Svaka pjesma bila je poput vinjete koja je, zajedno, stvorila kohezivni krajnji rezultat, unatoč odstupanjima u tonu i emocijama od pjesme do pjesme.

Analizirane moje omiljene pjesme

Gusta molska melodija je ono što mi je privuklo pažnju na “Tombstone”. Ima zasjenjeni osjećaj tuge dok ga šiba uz zvuk vjetra koji puše iza njega. Teški otkucaji bubnjeva i arpeggio koji zvuči zabrinuto u kontrastu je s dugim tokovima nježnijeg sintetičkog zvuka u pozadini. Ovo je jedna od onih pjesama koje u sebi obuhvaćaju široku paletu različitih emocija i osjeta.

Saksofon na “Go for Broke” je odlučujući element pjesme. Toliko je pun svijetle energije dok pjeva kroz stazu. Toliko je strastven i zajedno s lepršavim, skakavim solom glavnim sintisajzerom, podiže pjesmu. Također sam uživao u vožnji i odbijanju ritma na stazi. U cjelini, ova glazba ima sjajan retro zvuk. To je doista dalo osjećaj da idete na proboj na stazu.

Od Spindittyja

“Sever” ima sablasni osjećaj koji dolazi od fantomskih sintisajzera koji lebde nad glazbom. Postoji mračno eterični element u stazi zajedno s tvrdim, stabilnim bubnjevima i režućim basom koji mu daju osjećaj prijetnje. Tome se pridodaju arpovi koji zvuče nervozno i ​​koji se nemirno kreću pod rastućim talasima sintetizatora. Svidjela mi se i mračna pobjedonosna melodija koja je na kraju uletjela u pjesmu, kao i onaj emotivni saksofon opet.

Mislim da je groove koji trese plijen na početku “High Steppin’” prilično zabavan kao i glavni sintisajzer koji svira melodiju koja je privlačna, funky i zabavna. Također sam uživao u tome što je, kako se pjesma razvijala, postajala sve mračnija i mračnija. Opet se glazba kretala kroz vrlo raznolik niz raspoloženja kako je pjesma napredovala. Saksofon je imao intenzitet osjećaja koji je prožimao sve na ovoj stazi.

“Revenant” je jedna od najmračnijih pjesama na albumu. Ima napetu, vijugavu melodiju punu sjena i prijetećeg osjećaja. Vokalni uzorak na stazi dodaje još više tame. Čovjekov glas je pun očaja i užasa. Velika težina basa u stazi doprinosi osjećaju opasnosti. Svi glazbeni elementi doprinose osjećaju užasa dok visoki valovi syntha lebde preko teške, tamne pozadine i polako se uzdižu kroz nju.

Postoji takva organska toplina u saksofonu u “Nepji”. Svi zvukovi u ovoj pjesmi topli su i pune nade. Postoje nježni sintetizacijski zvukovi koji lebde, a ritam pulsira i dodaje energiju glazbi. Uživam u glatkom toku koji je u suprotnosti s tamnijom, težom glazbom koja je došla ranije na albumu. Postojao je i synth solo koji se osjećao naglo i svidjelo mi se kako je ritam izbio na višu razinu energije kako se pjesma kretala prema kraju.

“Mercy” počinje pjevajući saksofon koji u sebi nosi osjećaj nade. Olovni sintetizator ima slobodan, uzdižući osjećaj. Svi elementi ove pjesme stvaraju osjećaj da je mrak završio i da se možda ipak nađe neka nada. Bio sam upoznat s načinom na koji se olovni sintisajzer uzdigao i penjao, osjećajući se pomalo kao fanfara. Također mi se svidjelo lagano previjanje nekih nota u skladbi jer se svijetle apse vrte i vrte kroz glazbu.

Završna razmišljanja: Kakva je presuda?

Institut 91’ je s Percipienceom napravio album pun svjetla i sjene. Istražuje kontraste između tame i svjetla. Također dodaje zanimljive glazbene teksture, ugodno melodijsko pisanje i onaj strastveni saksofon u miks. Kao što sam već rekao, osjećao sam da mi se vrti priča dok sam slušao album i to je nešto u čemu uvijek uživam.