Recenzija Synth albuma: "Requiem Aeternam" Neon Shuddera

Sadržaj:

Anonim

Karl je dugogodišnji freelancer koji je strastven za glazbu, umjetnost i pisanje.

Početni dojmovi

Requiem Aeternam Neon Shuddera luta razbijenim krajolicima zvuka, ispreplićući kontraste u tempu, zvukovima sintisajzera i raspoloženju za stvaranje slika i senzacija. Ima puno pokretnih dijelova, ali oni vise zajedno i stvaraju poprilično auditivno zanimanje za slušatelja.

Uživam u korištenju kontrasta na Requiem Aeternam. Postoje trenuci topline i nježnosti koji se pomiču na pozadini agresije i tvrdoće. Uživam kako postoje trenuci u kojima zvončići svjetlucaju kristalnom svjetlošću dok zvučna oluja bjesni ispod njih. Neon Shudder istražuje proturječnosti koje se često čine dijelom života u ovoj zvučnoj sceni.

Način na koji pjesme na Requiem Aeternam koriste različite segmente čini da se osjećaju poput zbijenih komada klasične glazbe, barem što se tiče sastava. Pjesme lebde kroz široke varijante tempa i raspoloženja u sebi, ali ne osjećam da postaju kaotične. Umjesto toga skiciraju složene mješavine osjeta i zvukova.

Na ovom albumu obiluju jedinstveni synth zvukovi, a Neon Shudder kreativno kombinira različite tonove i tonove kako bi nastavio istraživati ​​kontraste i senzacije. Način na koji svi različiti zvukovi sintetizatora međusobno djeluju dodatno doprinosi osjećaju da je svaki zapis slojevit i kompliciran.

Analizirane moje omiljene pjesme

“Ic0n0clast” počinje oscilirajućim, pilastim bas pulsom i brzim, laganim udarcem bubnja s metalnim osjećajem pridružen je promjenjivim, srednje niskim synthom koji nosi lutajuću melodiju. Melodija skače i puca, naglašena snažnim bas režnjem. Uživam u tome kako glavna melodija ima osjećaj davne lutanja oko sebe, dok se vrti kroz stazu.

Laganom zanosu nalik klaviru pridružuje se oštriji niži zvuk dok ritam ponovno upada. Dio sa svijetlim, punim synthom koji doziva blago izobličeni melodijski uzorak uskače u glazbu. Pjesma se prekida dok se tempo usporava i bubnjevi udaraju prije ponovnog pokretanja, a svijetli sintisajzer se diže u željnom uzorku. Postoji pomak natrag u onu drevnu zvučnu melodiju preko rasprsnutog režanja.

Svjetlucavi sjaj blistavih sintetičkih zvona lagano se pomiče preko razbijajućeg, skakavog ritma koji pokreće “Mad Limit” zajedno s uzbudljivom, energičnom melodijom koju nosi gitara poput sintetizatora. Uzorak nota odsviranih na sintetizatoru poput orgulja pleše s divljom napuštenošću, dodajući još više energije bubnjevima koji pulsiraju.

Prošireni, puni akordi i silazni srednje niski sintetizator s metalnim zvukom pomiču se ispod melodije elektronskog zvuka koja se penje u pjesmu. Privlači me vozeći, zavijajući sint solo koji pleše u uglatom uzorku kroz stazu. Postoji osjećaj nervozne napetosti koji prožima ovu pjesmu dok se bliži kraju.

Od Spindittyja

“Paper Tigers” oživljava dok ritam snažno udara ispod dramatične olovne sintetičke melodije koja uzdiže, nošena mjedenim synthom, preko pulsirajućeg basa. Električni bas ima aktivnu kvalitetu koju smatram prilično ugodnom za uho jer podupire skačuću melodiju. Isprepletena, slojevita serija nota kreće se iza energizirajuće melodije i mucavog, promjenjivog basa dodaje više dinamike skladbi.

Melodija mjedećeg olovnog syntha zove se, tjerajući pjesmu naprijed, dok bas linija ima osjećaj koji mi budi disko ritam. Sjajni sintetički dio u minoru dodaje tamniju kvalitetu i dubok metalik zvuk, nešto poput ksilofona, uvodi još jedan zvučni sloj u pjesmu. Vraćamo se još jednom na glavnu melodiju prije nego što pjesma završi.

Daleki, svijetli klavir svira uzorak blistavih nota za početak "Moonlight Dreams". Topli i blago zujavi sintetički dio nabuja u stazi, dubok i bogat, preko bubnja koji pulsira u stazu. Cijeli dio bubnja prodire u glazbu ispod zujanja, okruglog syntha koji doziva melodiju koja kombinira sjenu i svjetlost na učinkovit način.

Delikatne, šuplje note koje se prenose na povišenom sintetizatorskom pomaku u sporom uzorku prije nego što se pjesma razbije na tople žice i zvučan klavir. Bubnjevi ponovno udaraju i šuplje sintetičke note provlače se iza gudača i klavira. Postoji komadić gitare koja reže koja nosi pokretačku, zasjenjenu melodiju prije nego što se pjesma probije prije nego što nestane zbog grubog režanja syntha.

“Thunder Blossom” nastaje uz zvonjavu, otvorenu, izgubljenu šaru krhkih nota, nježno blistavih dok tamniji nalet zvuka ulazi u pjesmu. Sintetizator je oštrih rubova i dubok jer nosi lutajuću, molsku melodiju koja uspostavlja reski, kutni zvučni uzorak preko bubnjeva.

Olovni sintetizator je srednje visok i jasan dok vapi, a gusti, tamni uzorak lutajućih nota presijeca pulsirajući ritam u gustom toku, dok bubnjevi pokreću pjesmu dalje.

Dio sa sintetizatorom koji nalikuje ksilofonu nosi izgubljeni, daleki uzorak nota preko prskajuće agresije koja ga podupire. Dolazi do brzog, mucavog udaranja bubnja, a visoki, nazalni, kompjuterizirani sintisajzer kovitla se u solo nad lutajućim ksilofonom. Segment s rastućom, uzbudljivom melodijom doziva na užarenom sintetizatoru preko režućih rafala zvuka ispod.

Privlači me kontrast zasjenjenog segmenta jer balansira s toplijim zvukovima. Otkucaji se nastavljaju dok povišeni sintetizator viče u naponskom uzorku. Također uživam u poskakujućem segmentu gdje električna gitara reži, a glavna melodija kaskadira i pomiče se preko grita.

Zaključak

Requiem Aeternam luta zvučnim krajolicima gubitka, bijesa, ljepote i boli. Uživam u tome kako je Neon Shudder izradio pjesme kako bi prikazao kontraste i zvučne teksture. Otkrio sam da je album zaokupljao moje uši i mozak.

Recenzija Synth albuma: "Requiem Aeternam" Neon Shuddera