Sadržaj:
Karl je dugogodišnji freelancer koji je strastven za glazbu, umjetnost i pisanje.
Mračan, mračan, uvrnut i užasan pridjevi su koji se odnose na Magnavoltov mračni synth album, Necropolis. Pun je zvukova koji uznemiravaju, lome i izokreću dok se kreću kroz glazbu i ta atmosfera prožima različite kutove ovog albuma i daje mu zasjenjen, težak osjećaj. Međutim, ovo nije cijela priča, jer postoje i melodični trenuci koji su nježni i topli, kao i energična gitarska sola koja iskaču kroz pjesme kako bi dodala više boje glazbi i pružila malo raznolikosti.
Jedna od nepobitnih kvaliteta Nekropole je osjećaj prostranosti oko glazbe. Svi glazbeni elementi okruženi su svodovima koji odjekuju i odjekuju, dajući albumu osjećaj pećinske tame iz koje bi potencijalno moglo izroniti mnoštvo opasnosti. To izrazito pridonosi emocionalnom naboju koji Magnavolt stvara na albumu. Izraz sepulkralno to točno opisuje i to se uklapa u raspoloženje EP-a.
Postoji snažna nit napetosti koja prolazi kroz Nekropolu. Dolazi iz mračnog toka basa koji se kreće albumom, iz napetih glazbenih pasaža visokog syntha i škripavih, škrtih zvukova i iz praznih prostora na koje sam ranije aludirao.
Zapanjila me i učinkovita uporaba gitare na albumu. Nije svaka pjesma koristila električnu gitaru od onih koji su imali koristi od njezinog uključivanja. Dodao je još jedan sloj zvuka i također podigao razinu energije gdje je to bilo potrebno. Magnavolt je pokazao solidnu tehniku i bilo je nekoliko uzbudljivih solističkih momenata u glazbi.
Hajdemo sada o tragovima na Nekropoli koji su na mene imali najjači utjecaj i zašto su to učinili.
Prva pjesma o kojoj se govori je “Soul Eater”. Pjesma je puna prostora i počinje isprana toplim sintisajzerskim akordima kojima se ubrzo pridružuje neuobičajena serija zvukova i basova. Pomiče se mucajući ritam, a zatim unese glavna sintetička melodija, zasjenjena tugom. Kako se melodija razvija, topla je i odjekuje. Synth akordi kreću se preko trzajućeg, ljuljavog basa, a zamršeni i raspjevani gitarski solo uzdiže se nad stazom. Svidio mi se način na koji je gitara u interakciji s ostalim elementima ove pjesme i ukupna melankolična kvaliteta glavne sintetičke melodije.
Od Spindittyja
“Dead Meat” je pjesma prepuna tame od synth cruncha i tutnjave koja započinje pjesmu do nepogrešivog zvuka orgulja koji je ispunjava dubinom, tamnim sjenama i prijetnjom. Napete male skupine nota dodatno učvršćuju uznemirujući osjećaj pjesme, ali zvuk orgulja stvara osjećaj slutnje zbog kojeg ova pjesma funkcionira.
Zvuk “Castle Ruins” uspostavljen je zvukom čembala koji počinje u pjesmi i daje joj prastari osjećaj. Takt vožnje pulsira kroz stazu kako bi dodao težinu visokoj, egzotičnoj, minor ključnoj sintetičkoj liniji koja vodi stazu. Osjeća se mračno dok vijuga svoje uzorke oko kontinuiranog ritma. Osjećaj napetosti u ovoj stazi generiran je ispreplitanjem i ponavljanjem visoke sintetičke linije koja je pojačana uvijek prisutnim i nemilosrdnim ritmom.
Jedna od težih pjesama na albumu je “Abomination”. Ima jako teške bubnjeve i duboki bas koji buja ispod njega. Težina bubnjeva pridružuju se mračnim sintisajzerima koji se podižu i spuštaju pod glazbom. Cijela pjesma je puna skrivene prijetnje koja dolazi od svih načina na koje različite sintetičke linije rade zajedno i sintetičkih zvukova nalik na pjevanje koji se kreću u pozadini zajedno sa stygijskim basom. Ova pjesma nije melodična, ali je puna atmosfere.
Posljednja pjesma na albumu, “Winds of Sorrow”, pruža lijep kontrapunkt tami. Počinje vjetrom koji puše preko pustog zvučnog krajolika zajedno s dubokim sintisajzerima poput zvona koji se kreću kroz stazu dok visoki sintetizator svira arpove koji se probijaju kroz glazbu. Dva arpa, viši i niži, isprepliću se dok sada pulsira ritam, sporog tempa i punog reverba. Otkucaji su poput srca koje kuca ispod nanosa i toka drugih sintisajzera dok sve ne nestane u tišini.
Necropolis je album natopljen atmosferom. To je razlog što album tako dobro funkcionira. Između pećinskih prostora, tutnjavog basa i raznih zvučnih ugođaja koje stvaraju sintisajzeri, ovo je album koji slušatelja prenosi u mračno srce drevne nekropole i sve strahote koji vrebaju u njemu.
