Recenzija Synth albuma: "Neon Noir" od Hipster Puga

Sadržaj:

Anonim

Karl je dugogodišnji freelancer koji je strastven za glazbu, umjetnost i pisanje.

Moji prvi dojmovi Neon Noira od Hipster Puga

Album Hipster Pug's Neon Noir ugodno je iznenađenje. Naslov me je naveo da očekujem određenu vrstu zvuka i umjesto toga dobio sam bogat, slojevit i intrigantan album koji istražuje pune zvučne pejzaže s gotovo klasičnim senzibilitetom na trenutke. Hipster Pug je uz Neon Noir odveo modernu synth glazbu u prekrasnom i impresivnom smjeru.

Prvi element koji me tako snažno privlači Neon Noiru je drhtava, delikatna priroda tolikog dijela glazbe. Album je eteričan lebdeći, ponekad obojen sjenama, ali uvijek teče i lagano dodiruje uši. S vremena na vrijeme postoji osjećaj dubokog žalosti, a ponekad mekoća koja je gotovo srceparajuća.

Uživam u načinu na koji se ti zvukovi prenose kroz prostor koji se čini otvorenim i ogromnim što samo naglašava njihovu krhkost. Kada tamniji elementi dotaknu glazbu, ta drhtava kvaliteta koja je čini tako eteričnom samo ukazuje na intenzitet te tame. Stalno mi je intrigantan za uho.

Hipster Pug ima sjajne mogućnosti s proizvodnjom zamršene, bogate zvučne tapiserije. Vješto koristi širok raspon različitih zvukova koji dočaravaju žice i glasove kako bi oblikovao i definirao glazbu. Eksplicitniji synth-y segmenti također dodaju više slojeva cjelokupnom zvuku albuma. Sveukupno, svaki je element pažljivo odabran kako bi kod slušatelja stvorio specifične slušne dojmove.

Neon Noir ima onakvu vrstu ambijentalnog senzibiliteta koji se većini narušava s mojim ukusom slušanja. Nije toliko ambijentalno da postane dosadno ili monotono zbog načina na koji svaki zvuk komunicira s drugima. U glazbi ima oblika i pokreta, ne ostaje statična i ne ponavlja se uporno. Osjećao sam kako plutam dok me struja zvukova nosi kroz ove eterične zvučne pejzaže.

Analizirane moje omiljene pjesme

“Sjene”

Recenzija Synth albuma: "Neon Noir" od Hipster Puga