Recenzija Synth albuma: "Let the Light In: Remixed" From Apes to Angels (and Guests)

Sadržaj:

Anonim

Karl je dugogodišnji freelancer koji je strastven za glazbu, umjetnost i pisanje.

Početni dojmovi

From Apes to Angels’ Let the Light In: Remixed nudi svježe, jedinstvene interpretacije bendovih synth pop pjesama iz širokog spektra remiksera koji su izvučeni iz redova #synthfam. Svaki remikseri dodaju svoj vlastiti štih, dok dopuštaju da najjači dijelovi originalnog albuma - stihovi i vokal Millie Gaum - ostanu u prvom planu.

Jedan od razloga zašto ovaj album remiksa radi je poštovanje koje remikseri imaju prema izvornom materijalu. Svi imaju individualne poglede na originalne pjesme, ali ne gube iz vida ono zbog čega su pjesme uopće funkcionirale. Uvijek sam ljubitelj ukusnih remiksa i na temelju toga ovaj album ima pravi pristup.

Istovremeno, svaki od umjetnika odabranih za remix unosi svoj glas na album. Postoji jasan osjećaj za različite stilove, a možda čak i za glazbenu filozofiju remiksera koji svakoj pjesmi daje osjećaj interesa i individualnosti. Smatram da album drži moje uši i mozak aktivnima.

Još jedna značajka ovog albuma u kojoj uživam je koliko su glas Millie Gaum u prvom planu i tekstovi pjesama u remiksima. Emocionalni utjecaj njezina pjevanja i dobro osmišljenih riječi pjesama ne umanjuje nijedan remiks. Ako ništa drugo, pojačavaju utjecaj svojim dobro odabranim modifikacijama i izmjenama.

Analizirane moje omiljene pjesme

Evo pogleda na moje omiljene pjesme.

“vjeruj”

“Believe” počinje maglovitim, dalekim zvukovima koji se pojačavaju dok svjetlucavi sintisajzeri poput nježnih kristalnih zvona lebde kroz glazbu. Privlači me taj jasan, čist zvuk. Poskakujući, odjekujući, srednje-niski sintisajzer nosi čvrsto naslaganu, silaznu melodijsku liniju dok se rastući sjajni sintisajzeri penju u kontrast s njim.

Snažan glas Millie Gaum govori nam da "nakon svega, još uvijek vjerujem u to" gotovo kao mantra. Pjesma se razbija u zaobljenu, nabujalu val proširenih sintetičkih nota koje dozivaju s više milujućih zvukova. Beat pogađa, oblikujući stazu, tjerajući je naprijed zajedno s "pljeskanjem" koje zadržava vrijeme. Ispod blistavih nota pjevajte i dozivajte preko blistavih zvona i akorda koji se dižu.

“Savršenstvo (Manege Remix)”

Sablasni, lebdeći vokali kreću se u široki otvoreni prostor dok počinje “Perfection (Manege Remix)”. Puni propusni opseg njezina vokala ispunjava prostor dok se pomiču solidno pulsirajući bubnjevi i gusti, teški bas pulsiraju zajedno s ujednačenim udarcem bubnja. Remix je puno glatkiji i eteričniji od originalne verzije.

Uživam kako Manege stavlja u prvi plan jake vokale, stavljajući ih u oštar fokus. Sintizatori su ovdje bogati i blistavi dok se bas spušta ispod njih. Ovo je više ogoljelo glazbeno djelo od originala što mu daje više jasnoće.

“Turn The Dark On (The Subtheory Remix)”

“Turn The Dark On (The Subtheory Remix)” zadržava osjećaj poštovanja originala jer počinje brzim brbljavim notama koje nosi šuplji, okrugli sintisajzer. Čuje se ubrzani otkucaji basa, koji se dižu i spuštaju, krećući se iza nježnih, isprepletenih vokala. Još uvijek postoji dašak melankolije koju daje vokalna melodija.

Zadržana je tečna, sjajna kvaliteta izvorne pjesme. Uživam u tome kako The Subtheory dodaje delikatan, blistav zvuk žica koji odjekuje u otvorenim prostorima pjesme. Ova pjesma ima jači osjećaj synthwavea zahvaljujući upornom pulsu bubnja i basa.

Od Spindittyja

“No Reason (Barracuda Remix)”

Otvaraju se golemi zvučni prostori i masivni bubnjevi udaraju iza uzbudljivih vokala kako bi započeli “No Reason (Barracuda Remix)”. Daleki, izgubljeni drift punih, srednje visokih nota kreće se preko promjenjive serije široko otvorenih, odjekujućih sintetičkih akorda. Uživam u snažnom dance-pop senzibilitetu ovog remiksa s ritmom pumpanja i svjetlošću koja lije iz pjesme.

Glas Millie Gaum vapi nad promjenjivim sintisajzerima i dubokim basovima. Pjesma pogađa dio u kojem odskačući, srednje visoki sintisajzeri izbijaju blistavim sjajem. Bubnjevi plešu u uzorcima koji hvataju uši dok ritam pulsira kroz pjesmu, a energija zrači iz glazbe.

"Letjeti! (Atmospheric Wannabes! Remix)”

"Letjeti! (Atmospheric Wannabes! Remix)” oživljava dubokom, aktivnom bas linijom i zveckanjem, povišenim, nazalnim sintisajzerima. Pulsirajući, duboki bubnjevi dodaju klupski ugođaj glazbi dok zadržava isti prozračni protok i nježne note zvonjave originala. Također zadržava snažnu mješavinu glasova Millie Gaum i Femmepopa dok se spajaju.

Zadivljen sam kako zvonka, klizeća melodija iskri preko pulsirajućeg ritma. U bubnjevima i basu postoji čvrstina koja je u suprotnosti s prozračnijim lebdećim osjećajem stihova. Također mi se sviđa linija koja se stalno kreće tiho oscilirajući, srednje-visoki sintisajzer.

“Autocesta (remix The Identity Matrix)”

Akvarel se ispire bogatim, punim zvukom pod jednako punim, toplim vokalom i otvara “Motorway (The Identity Matrix Remix)”. Zvučnim valovima pridružuje se sintisajzer koji kao da miješa zvukove zvonjave i trube dok svira hipnotički melodijski uzorak.

Duboki bas pulsira i bljeskovi kristalnog syntha plešu kroz stazu. Dahnuti tok zvuka kreće se pod snažnim pjevanjem Mille Gaum prije nego što vokali postanu isprekidani i udaljeni.

Postoji milujuća, treperava melodija koja klizi preko upornog takta. Uživam u tome kako ta melodija postaje solo koji obiluje energijom, divlje skačući i leteći, prije nego što ponovno uspori u nježniji drift. Kao i u originalu, tu je val sintisajzera iz rezanog stakla koji svjetlucaju i uzorak zvuka klavira iz dalekih snova.

“Why Don’t You Come Back Home (Subliminal Remix)”

“Why Don’t You Come Back Home (Subliminal Remix)” stvara akustični, folk osjećaj koji je prilično u suprotnosti s originalom. To je kontrast koji mi se, moram priznati, jako sviđa. Svijetla melodija gitare i lepršavi bubanj započinju pjesmu.

Sviđa mi se način na koji glas Millie Gaum radi s gitarom dok pleše u sporim obrascima, živ i sjajan, dok se mali bubnjevi kreću dalje. Električna gitara dolazi s još više sjaja dok violinski arpeggio luče kroz glazbu u svjetlucavim linijama. Gipki vokali lagano se izobličuju i mali bubanj se pomiče s klavirom koji pjeva i teče.

“Works Out (Whisky Hallucination Remix)”

Za početak “Works Out (Whisky Hallucination Remix)” tu su topli, kompjuterizirani sintetizacijski akordi i labav, lagani ritam bubnja. U pjesmi postoji snažan digitalni osjećaj dok vokalna melodija Mille Gaum luta preko glatkih, laganih bubnjeva i lebdećih sintisajzera koji plutaju.

Sviđa mi se zasjenjenija kvaliteta remiksa u usporedbi s originalom. Nagli sintisajzer nalik na orgulje skače u glazbu i atmosfera ima otvorenu, šuplju kvalitetu. Privlači me način na koji olovni sintisajzer upada oštrim, hladnim notama koje imaju preciznost dok se kreću.

Zaključak

Let The Light In Remixed je vrsta remix albuma u kojem uživam u kojem se izvorne pjesme tretiraju s poštovanjem, remiksi su ukusni i jedinstveni, a cjelokupni osjećaj originalne glazbe ostaje dok svaki novi remixer dodaje pjesmi individualno .

Recenzija Synth albuma: "Let the Light In: Remixed" From Apes to Angels (and Guests)