Sadržaj:
Karl je dugogodišnji freelancer koji je strastven za glazbu, umjetnost i pisanje.
Tales from a Future Past izvrstan je dio retro synth glazbe iz 80-ih koji je jako zabavno slušati. Uvijek je zanimljivo čuti interpretacije glazbe iz određenog doba koje su stvarali ljudi koji su zapravo bili tamo i uključeni u glazbenu industriju u to vrijeme. Damokles je bio DJ od 1979-87, kao i glazbenik na turneji. Trenutno producira retro synth glazbu iz svog studija. Kao rezultat toga, ovaj album stvarno više nalikuje glazbi stvorenoj 80-ih nego glazbi stvorenoj da zvuči kao da je nastala u 80-ima. To je važna razlika koju treba napraviti jer je to snažan dio zvuka ovog albuma.
Oni analogni sintisajzeri iz 1980-ih koje umjetnik koristi za stvaranje svoje glazbe srce su ovog albuma. Oni su postavili pozornicu za sva njegova glazbena istraživanja i definirali njegov zvuk. Posebno me se dojmio način na koji je njegova produkcija bila u skladu s erom u kojoj glazba potječe, ali je ipak zvučala svježe i osvježavajuće.
Još jedan aspekt Tales from a Future Past je činjenica da pjesme nisu trominutne rafale glazbe koje moraju imati udicu u prvih petnaest sekundi. Oni odvajaju svoje vrijeme da se razviju i kreću kroz svoje različite dijelove, umjesto da budu žureni što nagrađuje strpljivog slušatelja. Ponekad volim kratke, slatke pop melodije, ali također je lijepo dobiti malo više razvoja.
Volim ljude koji pišu sjajne melodije, i moram reći da je Damokles napravio neke izvrsne za ovaj album. Upečatljive su, zanimljive i u nekim trenucima mogu biti baš lijepe. Melodičnost nije nužno moderna u elektronskoj glazbi, ali mislim da dosta pridonosi cjelovitosti albuma i čini ga ugodnijim za slušanje.
Glazba je izravan kanal za emocije kada dobro djeluje. Otkrio sam da su Tales from a Future Past uspjele prilično učinkovito prenijeti emocionalni sadržaj ovog albuma kroz glazbu. Svaka pjesma jasno je ocrtavala i izražavala emociju koju je, po mom mišljenju, pokušavala izazvati kod slušatelja.
Jedinstvene pjevačke glasove ne potiče mainstream glazbena industrija, ali stvarno cijenim način na koji je Damoklesov glas zvučao. Duboka je i jasnoća, ali njegova je isporuka osebujna. Sviđa mi se kako ne pokušava biti nitko osim sebe. Isto vrijedi i za njegov lirski pristup koji ne bih zamijenio ni s nečijim.
Od Spindittyja
Analiza najboljih pjesama
Sada dolazi vrijeme da izložim pjesme koje su na mene ostavile najjači dojam iz Tales from a Future Past.
“Došao je iz svemira”
Počet ću s pjesmom s kojom sam se najviše zabavio na albumu, a to bez sumnje mora biti “It Came From Outer Space”. Ovo je vraški zabavna pjesma o invaziji vanzemaljaca sa zabavnim tekstovima i sjajnim jezikom u obrazu. Ima nečeg šašavog na najbolji mogući način u ovoj pjesmi i sviđa mi se. Povrh svega, tu je solistički sintetički dio koji stvarno jazz zvuči i koji dolazi pred kraj pjesme, samo da bi stvari pretjerale.
“Nikad me nećeš uhvatiti”
Užurbani ritam iz 80-ih i pulsirajuće ponavljajuće sintetičke linije koje otvaraju "You Will Never Catch Me" šalju pjesmu naprijed u optimističnu, dinamičnu synth melodiju koja je puna života i iznimno privlačna. Cijela pjesma ima propulzivnu kvalitetu “scene potjere” i Damokles sigurno zna pisati melodije koje je zabavno slušati. Synth solo u ovoj skladbi ima kvalitetu gitarskog sola kao što sam ja iskopao.
“Electrofunkadelic”
Svaki put kad pjesma može unijeti malo funka u stvari, sretan sam i “Electrofunkadelic” mi je to definitivno donio. Od solidnog groovea i zanimljivih izbora zvuka udaraljki do super funky, ukusne melodije, bio sam zadivljen. Sviđa mi se koliko su melodije jazz i to što postoje solistički segmenti koji daju neki pravi karakter glazbi.
“Uhvati se za sebe”
“Grab a Hold of Yourself” je pjesma zbog koje se želim pokrenuti, skočiti naprijed i nadmašiti uobičajenu muku života! Obožavam interakciju između ritma ove pjesme i sintetičkih zvukova koje Damokles ovdje koristi. Kao i sve pjesme na albumu, i ova je bila prožeta energijom koja se ne može zanemariti. Još jednom, ima i fino izrađenu melodiju koja se provlači kroz njega.
“Ostavljam te ovako”
Posljednja pjesma albuma, “Leaving You This Way”, jedna je od najunikatnijih ljubavnih balada koje sam čuo neko vrijeme. Priča je to o svemirskom putniku koji se oprašta i odlazi na putovanje koje se čini prilično neizvjesnim. Pjesma ima žudnju, emocionalnu kvalitetu koja me je zgrabila. Pjesma je melankolična, pomalo mračna ali ipak melodična. Mislim da je stih, “Zvijezde su ravnodušne prema onome što će nam se dogoditi kad stignemo tamo/I to je nekako utješno dok idemo na spavanje” dočarao način na koji se osjećam zbog ove pjesme.
Tales from a Future Past album je koji miješa melodiju s pogonskom energijom, zabavu s emocijama i sve ono što je glazbu 80-ih činilo tako privlačnom, zanimljivom i ugodnom uz svu kvalitetu produkcije koja je sada dostupna uz najnoviju tehnologiju. Damokles je možda prisutan od 80-ih, ali glazba je svježa, energična i melodična kao i sve što itko trenutno stvara.
