Sadržaj:
Karl je dugogodišnji freelancer koji je strastven za glazbu, umjetnost i pisanje.
Ovaj savršeni dan od Architrava
Album post-punk dua Architrave, This Perfect Day, ima sjene koje se kreću kroz njega. Istražuje podmukle i emocionalne krajolike pune nade. U glazbi postoje izrazito eterični elementi, ali i zemaljskije i mračnije dubine za istraživanje. Ovo je album koji ponekad ima oštar, kutan osjećaj, ali je također sposoban sablasno lebdeti i trenutke topline, ali topline obojene melankolijom.
Na This Perfect Day, vokal Architravea Jennifer Maher Coleman isporučuje stihove glasom koji istovremeno miluje ili udara. Ima dubinu i snagu u svom glasu, ali također može stvoriti eterični zvuk koji se dobro slaže s ponekad prozirnim osjećajem koji preplavljuje glazbu.
Ovdje gitare, bez obzira na to jesu li olovke ili bas, imaju oštar, čist zvuk i pružaju snažan kontrapunkt zvukovima sintetizatora. Osobito su mi se svidjele linije bas gitare zbog snage koju su dodale glazbi u cjelini.
Što se tiče sintetičkih elemenata, This Perfect Day prelazi spektar od toplih, lebdećih zvukova u nešto puno uglatije i mračnije. Ima i grubih zvukova, ali svi oni dobro funkcioniraju kako bi stvorili tapiseriju koja služi kao podrška vokalu, kao i pozadina za zvukove gitare.
Također sam oduševljen cjelokupnom produkcijom albuma. Sve zvuči oštro i jasno, svi su zvukovi pravilno izbalansirani tako da niti jedan element ne dominira nad drugim, i moram reći da sam uživao u jasnoći glasa Jennifer Maher Coleman i kako se uklapa u miks na albumu.
Moje omiljene pjesme za ovaj savršen dan
Sada ću iskoristiti priliku da progovorim o pjesmama koje su me najviše utjecale na This Perfect Day i naglasiti neke od čimbenika koji su mi pomogli stvoriti taj utjecaj.
"žute linije"
"Yellow Lines" je pjesma puna složenih ritmova s gitarama koje plešu između njih. Sve u stazi ima vrlo pun ton, ispunjavajući stazu. Iznad vrha, sintisajzer se spušta kroz lebdeće male note i potkrijepljen je ritmovima i basom. Vokal Jennifer Maher Coleman ima određenu eteričnu kvalitetu.
U glazbi postoji odlika misterije, možda čak i opasnosti. Vokalni float je u suprotnosti s oštrom jasnoćom produkcije, a gitara dodaje dubinu i zaokruženost.
Ovo je pjesma o zamkama i opasnostima koje nas čekaju, kao i o načinima bijega od njih. Sliku “prelaska svih žutih linija” i skretanja između njih baš na vrijeme kako bi se izbjegla katastrofa dodaje sjajna lirska linija koja kaže: “Moji džepovi puni zahrđalih oštrica/Moje srce je poput vruće granate.”
Također me je pogodio osjećaj ovog stiha koji kaže: „Taman kad pomislim da sam sam/osjećam da moje misli nisu moje/gone me tuđi snovi.” Osjećaj odvojenosti od sebe je ovdje prilično intenzivan.
Korištenje kontrastnih slika također je moćno u ovoj stazi. Idemo od zahrđalih oštrica i vrućih granata do “tišine praznih ulica” i “noćne hladnoće”. Sada je raspoloženje mračno melankolično dok pjesma pita: "Voli li me hladnoća noći?" Upozoreni smo na “slatku zabludu” i “lažnu putanju” prije nego što nas riječi podsjete da će vas “ravna linija vratiti u vlastiti krevet/Ući u svoje tijelo i izaći iz vlastite glave.” Također se podsjećamo da "Ovaj put ne prestaje, spavat ćete kad budete mrtvi."
„Ako drvo padne"
U ambijentalnoj pozadini zvuka postoji prijeteći osjećaj koji otvara "Ako drvo padne". Stalan pljesak i ritam se ulijevaju u pjesmu, zajedno sa sintisajzerima koji zvuče gotovo kao pjevanje. Postoji određena sumorna praznina u pjesmi, ali tekstovi su neobično puni nade, kao da ideja o oslobađanju od svega zapravo otvara mogućnost.
Ova pjesma počinje stihovima: "Poteci se među drveće/Nađi se na rukama i koljenima/Samo si ti čuo zvuk/Nema drugih svjedoka u blizini."
Ova pjesma u tekstu govori o slobodi. Kada nema "koga da vidi i nema odraza" i nema ničega što bi ga dovelo u zabludu, riječi govore: "Vidiš samo ono što možeš osjetiti/Zemlju i nebo nije briga što je stvarno."
Usred prirode sve je svedeno na jednostavnost. Pjesma kaže: “A tko si ti, tko si danas/Jednom samo ti, samo ti možeš reći.” Tamo nema nikoga tko bi vam rekao tko biste trebali biti. Pjesma se pita: "A hoćeš li čuti drugo ime/Reci mi što se promijenilo, a što je isto."
Od Spindittyja
"Tereza"
U "Terezi" za gitarama koje pjevaju nad njim pluta duboki zdenac lebdećeg syntha. Sintisajzeri se kreću pod suptilno promjenjivim gitarskim linijama. Ispod svega su bas i postojano mjerenje vremena bubnjeva dok ta nježna, pomalo tužna vokalna melodija vijuga preko vrha. U glazbi je puno atmosfere i osjećaja melankolije.
Tekst ove pjesme ima zagonetnu kvalitetu. Tko je Tereza i zašto, kako pjesma kaže, "ona će biti ono što ja ne mogu?" Opet se postavlja pitanje zašto će Terezin zagrljaj ljubav pripovjedača pritisnuti bliže srcu teme pjesme.
Ideja o “spakiranju groznice i svog života” i čekanju na predmetu na vratima pjesme samo da bi na kraju pronašao ono unutra: “Čekam sam/gledam sat, gledam telefon.”
Kako pjesma ide dalje, postavlja se pitanje kako se pripovjedač i Tereza odnose jedno prema drugom. U refrenu, “Zovi me Tereza/Reci moje ime i drži me čvrsto/Reci Tereza/Krhko je, ali je ispravno” implikacija je da su na neki način pripovjedač priče i Tereza jedno te isto.
Dvosmislenost se nastavlja samo dok pripovjedač govori o svojim fotografijama nanizanim po sobi. Ovo je u suprotnosti s stihovima: “I njene oči su posvuda/Sjaj na njenoj kosi u sijedim tonovima.” Ovo je pjesma koja kao da raspravlja o identitetu i njegovom značenju.
"Nešto o tebi"
Zvukovi sinteze s kružnim osjećajem koji se polako šire pridružuju se debelim klinom basa i pulsirajućim, pulsirajućim ritmom u "Something About You". U ovoj skladbi postoji vrlo otvoren i tečan osjećaj u zvukovima syntha, a zatim izbija gitarska linija koja svira suptilnu melodiju i opet prozračni vokal s rubom tame, čak i u ovoj pjesmi koja je u osnovi pjesma nade.
Ovo je jedna od pozitivnijih pjesama na albumu. To je najbliže što ćete dobiti konvencionalnoj ljubavnoj pjesmi na This Perfect Day. Počinje govoreći: “Ima nešto u vezi tebe/što mijenja moje mišljenje/ima nešto u tebi/što dokazuje da nisam u pravu…”
Narator pjesme govori o tome kako je njezin život bio “sav u plamenu” dok si “izjurio iz izmaglice”, a sada “brda su opet zelena/A nebo plavo.” Unatoč tome koliko smo "otupjeli / to je pandemonij" u konačnici je zdrav razum vraćen "zbog vas".
U društvu u kojem “sve što čitamo su laži” pjesma poziva voljene, govoreći im “ima istine u vašim očima”. Izložene su prave emocije dok stihovi govore o zatvaranju knjige i otvaranju vrata prije nego što kažu: “Neustrašiviji nego što znaš/Pustiš glazbi da teče” i “Kad se svijet uroti/Nikad neću htjeti više.”
"vani"
"Outside" se otvara visokim sintetizatorom koji izlazi u otvoreni prostor gdje mu se pridružuju pulsevi basa i još jedan glatki, postojani ritam. Težina bas gitare spušta se kroz stazu, spuštajući se ispod široke palete zvuka.
Sve jači udisaji syntha polako se kreću kroz pjesmu dok ta bas gitara nastavlja riffovati zajedno s glazbenim otkucajima srca. Sada se ti nabujali zvukovi spajaju u nešto s obrisima melodije i sve to teče i klizi.
Ovo je pjesma koja na mnogo načina zadire u svijet kakav je sada, mjesto gdje se stvarnost posreduje preko ekrana, a naše veze su često virtualne. Kako stihovi pitaju: "Što ako je svijet samo TV emisija?/I svi tvoji prijatelji nikad nisu bili stvarni?/I stranci te gledaju svaku večer, /Jedini kojima je stalo kako se osjećaš?"
Slike kuća kao "samo fasada" i da će vas otvaranje pogrešnih vrata jednostavno dovesti do praznog polja dodatno jača osjećaj nestvarnosti. Pjesma pita je li bijeg neophodan (Srest ću te vani) ili čak vrijedan truda (Ili bih trebao samo ostati ovdje/I ići s protokom?).
Taj osjećaj odigravanja neke vrste prazne drame dodaje se dok Jennifer Maher Coleman pjeva: “Ne znam u što vjerovati/Je li to ljubav ili samo čitaš retke?/Možeš li mi reći kako to završava?/The spojleri kažu da ispadam dobro.”
Presuda
Ovaj savršeni dan je album koji je pun dubine, značenja i glazbenog interesa. Architrave spaja rad gitare, zvukove sintetizatora i vokale koji unose ljepotu i snagu u tekstove. Ti su stihovi neki od zanimljivijih i zanimljivijih na koje sam naišao u neko vrijeme. U cjelini, osjećam da je ovaj album proizveo atmosferu i raspoloženje koje me natjeralo da nastavim slušati.
