Recenzija albuma eksperimentalne glazbe: "Virology Lab" od Snee-Nee-Iqa

Sadržaj:

Anonim

Karl je dugogodišnji freelancer koji je strastven za glazbu, umjetnost i pisanje.

Virology Lab Snee-Nee-Iqa jedno je od najeksperimentalnijih putovanja sintezom na koje sam ikada bio. Moram reći da mi je to bilo duboko uznemirujuće i puno mračnih emocija. Nazvao bih to više slušnim istraživanjem nego albumom. Za mene je to bio misaoni eksperiment kako zvuk može stvoriti i održati neke vrlo uznemirujuće emocije.

Ne mogu reći da mi je bilo lako slušati, ali poštujem Snee-Nee-Iqa zbog načina na koji je stvorio zvučni svijet albuma. Ne smeta mi povremeno osporavanje moje definicije glazbe i ovaj album me svakako izazvao na jedinstven, zanimljiv način.

Ovo je album pun uznemirujućih, bizarnih i iskrivljenih zvukova koji zrače osjećaj prijetnje dok se proširuju kroz pjesme. Slušni krajolik je oštar, uvrnut i pun osjećaja opasnosti i posve tuđe moći. Postoji kakofonija kvarova, zvukova zavijanja i zavijanja koji vrište i iskrivljuju se, pomiču se i savijaju.

To nije toliko glazba koliko zvučno istraživanje mentalnih stanja generiranih zvukovima, tonovima i slušnim interakcijama. Postoji kaos, ali se iz kaosa ponekad pojavi kratak red ili uzorak. Album je sračunat na stvaranje osjećaja neobičnosti, eksperimentiranja i potencijalne opasnosti.

Zvučna kulisa ponekad može vrištati od potpunog užasa, au nekima se osjećati grubo i grubo. Svako zveckavo režanje ili gumeno povijanje zvuka dodaje vlastiti osjećaj. Neću baš razlagati glazbu kao što to činim, jer je zaista najbolje uzeti kao cjelovitu cjelinu.

Čini se da svaka pjesma dočarava drugu zvučnu scenu. Jedna bi mogla biti visoka i napeta dok druga reži i savija se, jedna buka poput gumice koja škripi, a druga linija reznog zvuka oštrih rubova koji presijeca uzdizanje, kipteći šum ispod njega. Svaki zvučni fragment izaziva uši dok se razvija.

Od Spindittyja

Osjećam, s obzirom na nedavno iskustvo svijeta s užasom koji virus može izazvati, da je ovaj album zastrašujući izraz. Dočarava način na koji nas te vanzemaljske stvari, tako ključne za povijest čovječanstva, mogu ugroziti i ugroziti. Najbolji način da recenziram ovu glazbu je da pričam o tome koje emocije izaziva u meni.

Smatram da je duboko uznemirujuće dok se zvučna paleta ovog albuma razvija, neugodno nespretna i puna izobličenja koja uzburkavaju. Postoji nešto uznemirujuće u načinu na koji postoji izvan normalne slušne stimulacije. Doista je atmosfera koja definira ovaj album, stalni strah koji vreba u pozadini prije nego što procvjeta u potpuni teror.

Način na koji se kombiniraju svi uvijanje, stiskanje i uvijanje stvara mentalne slike virusa koji se brzo množe pod mikroskopom. Sve buja i kipi, poput zloćudne mrlje nevidljivih osvajača koji se žele infiltrirati i oštetiti, kako bi ovjekovječili vlastitu replikaciju.

Svaki urlajući, potpuno stran zvuk govori o dubokoj tjeskobi kao o nečemu što ne možemo vidjeti, o nečemu što nas dovodi u smrtnu opasnost neprestano raste i razvija se. Čudna zvučna kulisa albuma prožeta je užasom nečega što nema unutarnju logiku osim da preuzme i zarazi sve što može, da agresivno perpetuira vlastito postojanje. Uništenje koje se događa u tom trenutku je za njega nebitno.

Snee-Nee-Iq je postigao osjećaj zvučno bizarnog koji na ovom albumu stvara vrlo neugodne emocije. Ovaj album je napet i izvan sebe dok se razvija. Pojmovi replikacije i beskonačnog umnožavanja prožimaju zvučni krajolik hipnotičkim i onostranim osjećajima.

Slike su oštre i pune vrsta zvukova zbog kojih čovjek osjeća nešto izvan normalnog, svakodnevnog rutinskog slušnog iskustva. Emocije koje se javljaju nisu nimalo utješne. Uronjeni smo u svemir bez ljudskih pravila, mjesto beskrajnog rasta i nemilosrdne sile koja će dominirati sve dok joj ne preostane ništa drugo nego nastaviti tražiti domaćine, da nikada ne prestane mutirati kako bi postala učinkovitija.

Osjećao sam se psihički iscrpljeno nakon slušanja ovog albuma. Ne gledam na to kao na kritiku. Snee-Nee-Iq je uspio proizvesti zvučnu scenu koja izaziva visceralnu reakciju kod slušatelja. Jedan od glavnih ciljeva glazbe trebao bi biti stvaranje emocija. Iako Virology Lab gura definiciju glazbe do ruba, ona se još uvijek kvalificira kao glazba za stvaranje emotivne reakcije u meni.

Recenzija albuma eksperimentalne glazbe: "Virology Lab" od Snee-Nee-Iqa