Sadržaj:
Karl je dugogodišnji freelancer koji je strastven za glazbu, umjetnost i pisanje.
Na mnogo načina, Orbiting je produžetak širih glazbenih tema koje je Michael Vignola razvijao u svojim osobnim glazbenim djelima. Mješavina jednostavnosti, emocionalne dubine i korištenja gudača i klavira elementi su koji su se pojavili u njegovoj glazbi kako se razvijala. Ono što je zanimljivo kod Orbitinga je da ima oblik teme i varijacija. Svaka pjesma na ovom EP-u razvija se kroz slične zvukove i ponavljanja, ali suptilne razlike počinju se pojavljivati dok Vignola istražuje teme. Iako je svaka pjesma na neki način povezana s orbitom planeta kroz svemir, na mene su daleko više utjecale emocije nastale u Vignolinoj glazbi.
Prva pjesma “Apogee” počinje jednostavnim akordima koji su bez ukrasa i nježno zagrijavaju. Pojedinačne note ulaze i počinju se spajati u početke krhke melodije. Kako pjesma napreduje, melodija postaje konkretnija dok lebdi iznad temeljnih akorda. Ova pjesma ima nježnu, gotovo nježnu kvalitetu.
“Flare Star” se otvara bržim notama koje napreduju kroz akorde s nešto više hitnosti. Ovaj put postoji više manjih ključnih kvaliteta pjesme i malo veće težine akorda za klavir ispod svega. Manje je jasne melodije, ali je cijela pjesma prožeta žalosnom kvalitetom. Sada dobivamo meke, gotovo kolebljive žice koje šapuću preko klavira. Postoji dirljiva melankolija u ovoj stazi koju stvaraju uplakane žice.
Ispod zvuka kontrabasa raste, unoseći više dubine u pjesmu i naglašavajući koliko je delikatan svaki drugi dio pjesme u kontrastu s dubinom basa.
Posljednja pjesma “Orbiting” počinje vrlo sporim, običnim klavirskim akordima koji su široko razmaknuti i bolno nježni. Sada se formira nježna melodija, mekoća i lagani kist preko uha, također s pravom mukom. Žice na “Orbiting” toliko su slatke i tužne da sam osjetio da su mi skoro suze krenule u oči. Ova pjesma je tako nježna, ali postoji nepodnošljiva melankolija koja drhti kroz žice i taj klavir, dok se ispod kontrabasa nastavlja graditi i rasti. Postoji samo nit nečega puna nade koji dodiruje ovu pjesmu.
Michael Vignola uzeo je jednostavne elemente i naizgled ulio složenu mješavinu emocija u njih kako bi stvorio delikatnu, čežnju i bolnu snimku. Iako su staze površno slične, svaka ima malo veću težinu i složenost. Interakcije svih dijelova čine kohezivnu cjelinu koja je bogata, svjetlucava i tako puna emocija.
Od Spindittyja
